12/02/2026

DOUBLE STANDARDS OF THE EU: GENOCIDE IN GAZA DOESN’T MATTER FOR DEMOCRACY

 

The European Union has long positioned itself as a defender of human rights, democracy, and justice. Yet, when it comes to real-world actions, a glaring double standard emerges—especially regarding the ongoing atrocities in Gaza. Over 100,000 Palestinians, the majority of them children, have been killed in the Israeli military operations. This is, by every definition, genocide. And yet, the EU has refrained from labeling the Israeli Defense Forces (IDF) as a terrorist organization or taking meaningful action to hold Israel accountable.

In contrast, the Iranian Revolutionary Guard, which has not committed a genocide, is classified as a terrorist army. This selective condemnation exposes a troubling inconsistency in the EU’s moral and political framework. It raises fundamental questions: where is the morality, integrity, and humanity that the EU claims to uphold? How can democracy exist when it selectively applies principles depending on political convenience?

Even more striking is the contrast with domestic situations. While Palestinians suffer in Gaza, EU institutions rarely act decisively. Meanwhile, in Italy, for instance, government officials have publicly labeled protesters—those peacefully opposing environmentally harmful projects, such as the hosting of the Winter Olympics—as “enemies.” This rhetoric, if unchecked, risks escalating to repression or worse, showing that when it comes to dissent, the EU tolerates selective freedoms: protest is acceptable only in certain contexts, but in others—particularly outside Europe—it becomes a liability.

This hypocrisy is not just political; it’s human. Civilians in Gaza are being killed, their homes destroyed, and their lives uprooted, yet the EU largely remains silent. On the other hand, Iran, which suppresses protests internally, receives swift condemnation. This double standard is a moral failure. It reveals that political alliances, economic interests, and strategic convenience often outweigh justice, accountability, and human life.

It is imperative that the EU reflect on its policies and act consistently. Democracy and human rights cannot be applied selectively. The Palestinian people deserve recognition of their suffering, the right to their own state within the 1967 borders, and genuine international support to hold perpetrators accountable. Until then, the EU’s claim to moral leadership remains hollow, and its so-called commitment to democracy rings painfully hollow in the face of genocide.



Evropska unija se dugo pozicionirala kao branitelj ljudskih prava, demokratije i pravde. Ipak, kada su u pitanju akcije u stvarnom svijetu, pojavljuje se očigledan dvostruki standard - posebno u pogledu tekućih zločina u Gazi. Preko 100.000 Palestinaca, od kojih su većina djeca, ubijeno je u izraelskim vojnim operacijama. Ovo je, po svakoj definiciji, genocid. Pa ipak, EU se suzdržala od označavanja Izraelskih odbrambenih snaga (IDF) kao terorističke organizacije ili poduzimanja značajnih akcija kako bi se Izrael pozvao na odgovornost.

Nasuprot tome, Iranska revolucionarna garda, koja nije počinila genocid, klasifikovana je kao teroristička vojska. Ova selektivna osuda otkriva uznemirujuću nedosljednost u moralnom i političkom okviru EU. Postavlja fundamentalna pitanja: gdje je moral, integritet i humanost koje EU tvrdi da podržava? Kako demokratija može postojati kada selektivno primjenjuje principe u zavisnosti od političke pogodnosti?

Još upečatljiviji je kontrast sa domaćim situacijama. Dok Palestinci pate u Gazi, institucije EU rijetko djeluju odlučno. U međuvremenu, u Italiji, na primjer, vladini zvaničnici su javno označili demonstrante - one koji se mirno protive ekološki štetnim projektima, poput domaćinstva Zimskih olimpijskih igara - kao "neprijatelje". Ova retorika, ako se ne kontroliše, rizikuje da eskalira u represiju ili još gore, pokazujući da kada je u pitanju neslaganje, EU toleriše selektivne slobode: protest je prihvatljiv samo u određenim kontekstima, ali u drugim - posebno izvan Evrope - postaje obaveza.

Ovo licemjerje nije samo političko; ono je ljudsko. Civili u Gazi se ubijaju, njihovi domovi se uništavaju, a životi iskorjenjuju, ali EU uglavnom šuti. S druge strane, Iran, koji interno guši proteste, brzo dobija osudu. Ovaj dvostruki standard je moralni neuspjeh. On otkriva da politički savezi, ekonomski interesi i strateška pogodnost često nadmašuju pravdu, odgovornost i ljudski život.

Imperativ je da EU razmisli o svojim politikama i djeluje dosljedno. Demokratija i ljudska prava ne mogu se primjenjivati ​​selektivno. Palestinski narod zaslužuje priznanje svoje patnje, pravo na vlastitu državu unutar granica iz 1967. godine i istinsku međunarodnu podršku da se počinioci pozovu na odgovornost. Do tada, tvrdnja EU o moralnom liderstvu ostaje prazna, a njena takozvana posvećenost demokratiji zvuči bolno prazno u suočavanju s genocidom.


DOUBLE STANDARDS OF THE EU: GENOCIDE IN GAZA DOESN’T MATTER FOR DEMOCRACY

  The European Union has long positioned itself as a defender of human rights, democracy, and justice. Yet, when it comes to real-world acti...